S druge strane, ako se imovina zadruga prenosi bez naknade – odnosno, ako se radi o imovini koja je prvobitno bila u društvenoj (zadružnoj) svojini i koja se prenosi bez da prethodni vlasnici (zadrugari) dobiju odgovarajuću nadoknadu – tada se javlja pitanje zakonitosti takvog postupka. Zakonodavac, naročito kroz odredbe članova 95–97. Zakona o zadrugama, imao je nameru da se imovina vraća originalnoj zadruzi, a ne prenosi na treća lica bez naknade. Takvi postupci mogu biti u suprotnosti s ustavnim garantijama zaštite privatne svojine, što je dovelo do brojnih imovinsko‐pravnih sporova i osporavanja odluka nižih upravnih organa, dok viša sudska praksa nalaže da se oduzimanje zakonito stečene privatne imovine ne sme vršiti.
Dakle, možemo reći da:
Ovakva podela je potvrđena analizama pravnih stručnjaka i sudskim odlukama, koje naglašavaju da se zakonitost privatizacije ne može generalizovati, već je nužno razmotriti sve relevantne činjenice i način sprovođenja svakog pojedinačnog postupka
(vidi naled.rs paragraf.rs).
Stoga, odgovor na pitanje "Da li je bila zakonita privatizacija poljoprivrednih zadruga u Srbiji?"glasi:
Zakonitost privatizacije zavisi od načina na koji je postupak sproveden – dok su transakcije izvršene uz naknadu i u skladu sa važećim privatizacionim propisima zakonite, one koje nisu ispunile te uslove mogu biti nezakonite.
Na vrh stranice